Ekonomat
katalog proizvoda

Spašavanje iz dubina i visina

Udžbenik Sanjina Blaževića i Marija Paluha na temu spašavanje iz dubina i visina.

Opširnije

60,00 kn

Posavec: Zaštitne naprave za disanje

Udžbenik autora Zlatka Posavca Zaštitne naprave za disanje namjenjen za specijalnost

Opširnije

50,00 kn

Prirucnik-vatrogasac

Grupa autora, Priručnik za osposobljavnaje vatrogasaca; udžbenik za osposobljavanje za zvanje ispitani vatrogasac

Opširnije

25,00 kn

Strojar u vatrogastvu

 

Opširnije

50,00 kn

Vatrogasni oglasnik

Imenik

Košarica

Linkovi

	Vlada Republike Hrvatske
	Ministarstvo unutarnjih poslova
	Ministarstvo obrane RH
	DUZS
	Hrvatski crveni križ
	Hrvatske šume
	Vatrogasni portal
	Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske

DOSSIER: Gdje smo u pogledu antiseizmičkih standarda na Sredozemlju?

01.12.2011

Euro-mediteranska suradnja u oblasti civilne zaštite započela je 1998. pod pokroviteljstvom Barcelonskog procesa, s dva programa koje financira Europska Unija: prvi, petogodišnji pilot-program čiji je cilj poboljšanje suradnje u oblasti civilne zaštite između država članica EU i 12 mediteranskih partnera, i drugi, program "Bridge" (most) čiji je cilj bio poboljšati međusobno razumijevanje i jačanje političkog povjerenja među regionalnim partnerima za civilnu zaštitu. Na temelju iskustava iz prethodnih, novi je EuroMed Program za prevenciju, pripravnost i odgovor na prirodne i humane katastrofe (PPRD South) financijski podržan proračunom od 5 milijuna eura.

Nakon natječajnog postupka, u prosincu 2008. potpisan je ugovor o pružanju usluga u provedbi naznačenog EuroMed programa između organizma EuropeAid-a i međunarodnog Konzorcija kojeg čine predstavnici talijanske, egipatske, francuske, te (kao pridruženi član-promatrač) alžirske civilne zašite i odjela Ujedinjenih naroda za međunarodnu strategiju za smanjenje katastrofa (UNISDR). Program PPRD South, dakle, podržava međunarodnu suradnju u izgradnji kapaciteta civilne zaštite između EU-a, mediteranskih i država partnera na Balkanu pod pokroviteljstvom Europske politike susjedstva (ENP), uključujući i pitanja odnosna na njihov regionalni ustroj, profilaciju, zbivanja, iskustva i odnosne inicijative o međusobnoj suradnju. .

Hrvatska u projektu „Safe Quake“ – naša Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) uspostavila je partnerski odnos s Generalnim inspektoratom za izvanredna stanja Rumunjske i Direkcijom civilne zaštite Bugarske na projektu čiji je principalni  cilj usavršavanje ponašanja ugrožene populacije nakon moguće katastrofe u urbanim područjima s učestalijim podrhtavanjima tla, financiranog od strane EU.

Principalni cilj projekta jest procijeniti razinu znanja stanovništva o mjerama poduzimanja prvih koraka nakon potresa. Stručnjacima civilne zaštite iz zemalja sudionica dato je u zadatak da razmjenjuju informacije te definiraju zajednički pristup u educiranju građana i ranjivih skupina o tome što činiti u takvim situacijama, s kratkim prikazom o pravilima osnovnog ponašanja stanovništva koje se temelji na iskustvu timova što sudjeluju u potrazi i spašavanju.

QUAKE SAFE projekt je odobren u rujnu 2009. Hrvatska je stvorila svoju nacionalnu  momčad i počela pripremati provedbu projekta koji uglavnom predviđa stručne sastanke i ankete među stanovništvom. Prve provedene akcije uključile su izradu upitnika, odabir tvrtki za istraživanja javnog mnijenja  i dizajn web-stranice projekta.
Aktivnosti na projektu službeno su inaugurirane u Bruxellesu tijekom siječnja naredne godine. Unatoč nekim kašnjenjima, program rada je profesionalno načinjen, a rasporedom rada pomno pokriveno izvršavanje svih zadataka.

Potom je u Bukureštu (svibanj 2009) održan sastanak radi dovršenja upitnika o analizi potreba  - za stanovništvo i istraživačke timove, te konačnog početka provođenja anketa. Dovršenjem uzorkovanja u tri navedene zemlje, DUZS je rukovodio sastankom održanim 11.-12. listopada 2010. u Zagrebu, na kojem se  raspravljalo o rezultatima provedene ankete u prisustvu predstavnika rumunjske, bugarske i hrvatske civilne zaštite. Zaključeno je da javnost treba biti dobro informirana, a vlasti provoditi masovne medijske kampanje. Također je zaključeno kako većina građana želi sudjelovati i pomoći u operacijama spašavanja i raščićavanja nakon potresa, pa je o tome nužno provoditi povremenu praktičnu obuku o ponašanju u uvjetima posljedica te prirodne nepogode. I konačno, prodiskutirana je uputnost prihvaćanja pomoći od strane voljnog stanovništva i ljudi u brizi za svojim najbližim, kako bi se osigurala povećana učinkovitost traganja i spašavanja, no sudionici skupa nisu po tom pitanju postigli sporazum.

Jedan od sljedećih koraka projekta bila je radionica održana 24-26. studenog prošle godine u Bukureštu, na kojoj su sudionici izložili svoje pozicije o nacionalnim prioritetima proizašlim iz rezultata provedenih nacionalnih anketa. Ovom prigodom rumunjski je partner predložo niz preporuka o tome kako se nositi s pitanjima koja se tiču senzibilizacije stanovništva, uzimajući u obzir rezultate svih nacionalnih anketa, da se ona kao zajedničke smjernice integriraju u svijest nacionalne politike za civilnu zaštitu pojedinih zemalja potpisnica.

Novozelanski slučaj - Nedjelja, 4. rujna 2010: u 4:35 grad Christchurchu bio pogođen silovitim potresom klasificiranom na podjeljak 7,1 po Richteroj ljestvici, po razornoj moći sličan onome što je u siječnja 2010 zadesio Haiti. Novi Zeland nije oplakap niti jednu smrtno stradalu žrtvu (samo su dvije osobe teško ozlijeđene), iako je u podrhtavanju tla urušeno gotovo tisuću domova. Ukupni troškovi inicijalno su procijenjeni na manje od 2 milijarde eura (za razliku od Haitiju gdje su iznosili 9, u talijanskoj L'Aquili 12 i Čileu između 15 i od 20 milijardi eura). Dva dana nakon katastrofe, samo 200 ljudi bilo je još smješteno u skloništima.

Jedan od razloga za relativno nizak iznos šteta i žrtava jest visoka razina standarda (stano)gradnje što se primjenjuje u toj zemlji. Nakon nasilnog potresa koji je pogodio Napier 1931. i prouzročio 256 smrtnih slučajeva i tisuće ozlijeđenih, država je uspostavila sustav osiguranja za pokriće šteta uzrokovanih tim katastrofama, ali i  nacionalno povjerenstvo zaduženo za definiranje standarda gradnje kako bi se smanjio poguban utjecaj možebitnih idućih potresa. Ovi standardi nisu ostali mrtvo slovo na papiru. Stvoren je poseban fond kojim je podržana provedba novodonijetog zakonskog propisa. Iako više od 70 godina u međuvremenu nijedan ozbiljniji potres nije pogodio zemlju (osim, dakako, gore opisanog prošle godine), primjena i pridržavanje strogog antiseizmičkog propisa u izgradnji zgrade dodatno je pojačala i sigurnost stanovništva koje u njima obitava.

EU zakonodavstvo o potresima - Da bi se postigla sigurnosna razina homogenih građevinskih struktura, Europska je komisija 2003. objavila preporuku o primjeni i korištenju Eurokodova - niza zakonskih novela što obvezuju sve zemlje članice udružene Europe na propisano pridržavanje i primjenu strogog stanarda u građevinarstvu i javnim radovima, donijetih tijekom posljednjih 30 godina da zadovolje osnovne uvjete otpornosti, stabiliteta i sigurnost u slučaju požara ili potresa. Države članice se potiču da usvoje, promiču i doprinose razvoju Eurokodova koji su obvezni za javne radove u Europi i uskoro će postati standard i za privatni sektor u Europi i svijetu. Eurokod 8 posebice stipulira kako graditi zgrade i druge građevinske konstrukcija otporne na potrese. Države članice su trenutno u procesu uključivanja Eurokodova u nacionalna zakonodavstva definiranjem nacionalnih standarda i aneksa.  

Stanje na Mediteranu – U cilju promicanja znanstvene i tehničke suradnje na poboljšanju standarda strukturne koncepcije i usklađivanja građevinskih zdanja između zemalja partnera zemalja Sredozemlja i država članica Europske unije, Europska komisija organizirala je tijekom studenog 2006. u suradnji s NATO-vim programom "Znanost za mir i sigurnost“ radionicu pod nazivom "Eurokodovi: Budućnost izgradnje euro-mediteranske zone".

Tijekom radionice pozornost je usredotočena na poboljšanje sigurnosti zgrada, a posebno doprinosu suvremenih antiseizmičkih standarda pri gradnji za ublažavanje rizika od snažnijih potresa. Radionici su prisustvovali visoki predstavnici tijela državne uprave civilne zaštite, nacionalnih organizacija za normizaciju, akademija i industrije iz Alžira, Egipta, Jordana, Libanona, Maroka, Tunisa i Albanije.

Tijekom radionice revidirana je specifičnost stanja mediteranskih zemalja u pogledu  provođenja „protupotresnih“ smjernica, te usvajanja tehničkih kojima bi trebalo smanjiti postojeće praznine u odnosu na Europsku Uniju prihvaćanjem principa i uvjeta kojima bi se postigla sigurnost, funkcionalnost i trajnost građevinskih konstrukcija.

Radionica je zaključila da:
• se u nekim mediteranskim zemljama već koriste Eurokodovi,
• je nekoliko mediteranskih zemalja već previdjelo njihovu izravnu primjenu,
• niz tvrtki koje se bave međunarodnim građevinskim projektima koriste Eurokodove
• neka od nacionalnih sveučilišta pružaju tečajeve o tumačenju i primjeni Eurokodova
• bi programi suradnje između EU i NATO-a mogli biti najbolja opcija za financiranje znanstvene i tehničke suradnje u cilju smanjenja postojećih praznina koncepcije  antiseizmičkog projektiranja i standarda izgradnje stambenih i stambeno-poslovnih građevina.

U nastavku izdvajamo primjere nekih od zemalja sudionica radionice Eurokod 2006 o primjeni standarda otpornosti na potrese u mediteranskim zemljama, usklađenih i s nacionalnim izvješćima konferencije iz Hyoga, Japan (jednog od najosjetljivijih mesta na potrese u vrlo trusnom području Kansai.

Alžir - Prvi alžirski nacionalni propis za projektiranje zgrada otpornih na potrese stupio na snagu 1983. nakon potresa u El Asnamu magnitude 7.3 tri godine ranije. Prije tog datuma ta je zemlja Magreba primjenjivala francuske građevinske norme,  ali ne i posebne paraseizmičke odredbe važeće za novogradnje. Zakon iz 1980. temelji se na normama USA Kodeksa, a revidiran je 1988, 1999. i 2003, nakon razornog potresa u Boumerdesu.

Sve ove revizije napravljene su uzimajući u obzir Eurocodove standarde. U 2003. Alžir je razvio novu seizmičku kartografiju zemlje koja je „podebljala“ visoko seizmička područja i ograničila u toj zoni uporabu armiranobetonskih konstrukcija za zgrade više od dva kata te toplo preporučila korištenje „okomitih“ zidova.

Poteškoće  s kojima se susreću u Alžiru pri inkorporaciji Eurokodova u nacionalne standarde izgradnje obuhvaćaju visoko zahtijevne kvalitetne građevinske materijale koji nisu dostupni u nekim zemljama na Mediteranu. Nadalje, sustav Eurokodova razvijen je uvažavajući zadane uvjete izgradnje u europskim zemljama koje, međutim, ne uzimaju u obzir tehničkih problema tipične za  pojedine mediteranske zemlje, kao što su primjerice značajke tla.

Na radionici 2006, Alžir je zatražio podršku u unapređenju tehničke suradnje s EU u prilagodbi i proširenju odredbi Eurokoda 8 značajkama sredozemnog građevinskog sektora, kako bi ih učinkovito uklopili u njihove nacionalne standarde graditeljstva.
 
Maroko - Nakon potresa u Al Hoceimi (veljača 2004), Maroko je stvorio Nacionalni odbor za potresno inženjerstvo kako bi  u vlastite ukomponirali važeće međunarodne uvjete otpornosti gradne na silovita podrhtavanja tla.

Prema istraživanju iz 2005, većina marokanskih inženjera i arhitekata nije do tada primjenjivala zakonske norme o gradnji na potrese otpornih zgrada.  72% vlasnika odbijalo je poštivati to pravilo. 55% arhitektonskih i tehničko-graditeljskih ureda u izradi izvedbenih nacrta uvažavalo ih je samo povremeno. 50% nikada nisu pravili antiseizmičke izračune, 98% od njih nisu to znali učiniti, a samo njih 2% moglo si priuštiti da ih propisno napravi. Ovi su porazni rezultati posljedica prije svega nedovoljne izobrazbe inženjera i arhitekata za provedbu propisanih uredbi i nepodobnosti korištenih informatičkih alata.

U Egiptu je prva zakonska norma o graditeljstvu stupila na snagu 1964, a prvi sveobuhvatni propis o građevinama, pokrivajući područje armirano betonskih konstrukcija, mehanike tla i temelja, kao i električne mreže u zgradama, objavljen je  1980. Proračunske odredbe seizmičkih utjecaja na građevine i mostove potpuno su obnovljene 2001. i 2006, uzimajući pri tom u obzir smjernice Eurokoda 8. Prema novim uvjetima, Egipat je podijeljen u pet seizmičkim zona. U zonama 4 i 5 zabranjeni su nearmirani zidovi od cigle i drugih sipnih materijala, a preporuča se  izgradnja vanjskih i nosivih zidova od armiranog betona.

Za vrijeme održavanja radionice 2006, Egipat je pokazao zanimanje za suradnju s europskim partnerima za razvoj i bolju primjenu međunarodnih kodeksa i standarda propisanih za građevinsku industriju i stanogradnju.

Tunis je usvojio francuski kodeks o izgradnji objekata otpornih na potrese, koji su redovito koristili arhitekti i inženjerijski biroi pri projektiranju novih zgrada. Ovaj zakonski propis uglavnom je usklađen s odredbama Eurokoda 8, a usvojen je i kao sastavni dio nastavnog programa na nacionalnom sveučilištu. Na radionici 2006, Tunis je naglasio svoj interes za potpuni prelazak i usvajanje Eurokoda 8 pod uvjetom da EU treba osigurati obuku i tehničku podršku kako bi se olakšalo njegovu punu inkorporaciju u različite aspekte vezane uz specifični nacionalni kontekst gradnje.

U Albaniji, 2006. godine strukturalni uvjeti odobravanja građevinskih dozvola bili su još uvijek temeljeni na anahronoj verziji nacionalnog kodeksa iz 1989. Razdoblje između 1985. i 2005. godine obilježila je ubrzane urbanizacije i "boom" nekontolirane izgradnje, popraćen gradnjom mnoštva ilegalnih objekata. U tom pogledu, a s obzirom na visoku seizmičnost zemlje, nastala je neodgodiva potreba hitnog revidiranja i ažuriranja zakonske graditeljske regulative. Unatoč očekivanom rastu troškova izgradnje, albanske su vlasti prihvaćanje Eurokodova smatrale najboljim načinom da se postigne važan cilj. Moguće koristi od smanjenja štete i ljudskih stradanja u slučaju pogubnijeg potresa, smatralo se razumnom motivacijom da zemlja nastavi u tom smjeru. Država je za njihovu provedbu zatražila tehničku i financijsku potporu Europske Unije, uključujući i svođenje nacionalnih aneksa u prikladan format.

Usvajanje i provedba Eurokodova planirani su kroz održavanje niza programskih seminara i izdavanjem tehničkih publikacija koji bi pomogli pravnicima u noveliranju i obvezivanju graditelja na poštivanje dorađenih propisa u primjeni.

U Crnoj Gori Europska je Unija nedavno isfinancirala projekt od 700.000 € za "postizanje veće sigurnosti i tehničke kvalitete novogradnji", utrošenih za usklađivanje propisa i nacionalnih standarda, te strukturnih analiza s postojećim zakonskim propisima što obvezuju EU članice. Projekt uključuje također i financiranje razvoja nacionalnih administrativnih kapaciteta zaduženih za usvajanje, primjenu i provedbu tih propisa i standarda.
Hrvatska  je još 1998. počela provoditi Eurokodove. Oni  su prevedeni na hrvatski jezik i uvedeni u nastavne programe osposobljavanja inženjera građevine. Prikladna nacionalna normativna dokumentacija s odgovarajućim aneksima pripremljena je uzimajući u obzir određene karakteristike i provjerene nacionalne standarde (osobito pri izradi kartografije rizičnih trusnih zona) u područjima koje europske norme nisu „pokrivale“ ili se smatrale neprikladnim.

Razvoj nacionalnih dodataka bio je nešto zahtjevniji zadatak,  jer je 92% hrvatskog teritorija „pokriveno“  naznakama seizmičkog rizika što nije slučaj kod većine drugih europskih zemalja.

U Izraelu, prvi paraseizmički propisnik uveden je 1975, no dorađena koncepcija  vidjela je dan tek 2004, kojom su predstavljene crte vodilje o procjeni antiseizmičke otpornosti nužne za odobravanje dozvola budućih novogradnji i ojačanje postojećih izgrađenih struktura. Iako je taj zakonski normativ obvezujući, zemlja je vrlo malo učinila za njegovu provedbu. Činjenica da nijedno značajnije podrhtavanje tla nije  pogodilo Izrael u posljednjih nekoliko desetljeća nije umanjila vlastima potrebu  skretanja pozornosti na ovaj važan problem, i posljedično potrebu finaliziranja jednog kompletnijeg zakonskog dokumenta koji bi „udahnuo“ sigurnost stanovništvu od stradanja u neprikladnim zdanjima, ako do pogubnijeg zemljotresa ikada dođe.

Jordan je 1990. donio svoj prvi nacionalni zakonski akt o uvjetima gradnje i  protupožarne zaštite. Odredbe koje se odnose na antiseizmički rizik su uključene nedavno i odnose se samo na izgradnju novih objekata. Odredbe koje se odnose na konsolidaciju starih zgrada treba dalje razvijati.

U Siriji, prvi antiseizmički propisnik odobren je 1995, ali da bi se u njega mogle ugraditi sve pretpostavke zaštite građevinskih objekata našire vrste od mogućih negativnih posljedica potresa, valjat će ga još dobrano doradiri.  

Turska je preispitivala svoju antiseozmičku zakonsku regulativu odnosnu na sigurnu gradnju objekata stanogradnje i drugih građevnih zdanja u nekoliko sukcesivnih navrata: 1968, 1975, 1998. i 2007, u skladu s naprednim međunarodnim standardima. Znano je kako je ta nesretna zemlja na razmeđi dvaju kontinenata isprepletena visokim planinskim masivima u geološkom formiranju doživjela u bliskoj i daljoj prošlosti više zemljotresa s katastrofalnim posljedicama. Prevladava, međutim, uvjerenje kako smrtnosnim stradanjima stanovništva nisu doprinijeli nedostani propisi o uvjetima (stano)gradnje, već neadekvatna provedba i nepridržavanje zadanih antiseizmičkih normi u praksi, kao i nedovoljna inspekcija na gradilištima diljem zemlje. Običaj je da općinske vlasti nadziru provedbu propisanih zakona, ali znano je da nisu dovoljno opremljene da ispune ovaj važan zadatak.

Nakon potresa iz 1999. turska je vlada ratificirala novelu zakona koja omogućava dodjelu ugovornih koncesija privatnim tvrtkama za praćenje pravilne primjene propisa pri novogradnji objekata. Analitički „prekapajući“ posljedice navedenog zemljotresa, a svjesni pogubnog stradanja i urušavanja mnogih građevina koje nisu izgrađene držeći se zadanih antiseizmičkih normi i prema tome su bile vrlo ranjive u nastalim podrhtavanjima tla, ministarstvo javnih radova i stanovanja osnovalo je povjerenstvo za preispitivanje dotad postojeće normativne dokumentacije, s obvezujućim uputama zakonodavcu da u antiseizmički kodeks doda novo poglavlje o  procjeni sigurnosti na snažne potrese prije nego se građevinskoj operativi odobri novi zamah izgradnje novih i konsolidacije narušenih stambenih, smještajnih, poslovnih i drugih  jedinica javne namjene u rizičnim područjima zemlje.

Primjena Eurokoda 8 u Italiji bila je prilično bremenita s obzirom na prisutnost u seizmičkim zonama velikog broja tradicionalno izgrađenih zdanja od klasičnih materijala, te visoke koncentracije kulturne baštine u povijesnim jezgrama, koje aspekte, dakako, nije mogao „predvidjeti“ suvremeni europski propisinik. Za razliku od talijanskog zakona čiji su se standardi i pravila podređivali regulama municipalnih zajednica, a napredak u podizanju razine sigurnosti ovih zgrada ograničavala je i intervencija arheologa ili drugih zaštitnika očuvanja nediranja u ostatke romanske kulture s obzirom na njihove kulturne i umjetničke vrijednosti. A ta, kažimo, zapreka senzibiliteta u velikoj mjeri karakterizira specifično talijansko iskustvo seizmičkih zbivanja.

Problemi seizmičkih zona s velikom količinom (ciglom) zidanih zgrada – gotovo zajednički za većinu mediteranskih zemalja – nameću potrebu daljnjeg razvijanja talijanskog aneksa Eurokoda 8, koji može poslužiti kao značajan primjer i za druge zemlje u regiji. Talijanska iskustva na usvajanju Eurokoda 8 opisana su u on-line izdanju na engleskom jezikyu "Eurocode 8 - Perspectives from the Italian Standpoint Workshop"  kao prilog djelotvorne tehničke podrške od strane organizma EuroMed Programa za prevenciju, pripravnost i odgovor na prirodne i humane katastrofe zainteresiranim zemljama partnerima. (A. Mamić, premaizvoruPPRDSouth Programme,19/11/2010)

Povezani postovi

IZ DRUGIH MEDIJA

 

VATROGASNA MLADEŽ

KUP HVZ 2012

VATROGASNA ŠKOLA

VATROGASCI

VPN Telefonija

Humanitarne akcije

Vatrogasci savjetuju

 

Himne

	Vatrogasna Himna
	Državna himna