Potražni psi u vatrogastvu

Hrvatska vatrogasna zajednica na raspolaganju ima 18 licenciranih timova s potražnim psima, specijaliziranih za spašavanje iz ruševina na urbanim područjima. U ovome trenutku na obuci potražnih pasa u vatrogastvu rade: Primorsko-goranska, Zadarska, Istarska, Osječko-baranjska, Međimurska, Karlovačka, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županijska vatrogasna zajednica.

Potražni psi u vatrogastvu već duže vrijeme zauzimaju ključne pozicije u vatrogasnim postrojbama diljem Europe i svijeta. Postala je uobičajena stvar da vatrogasne postrojbe u svojim sastavima imaju obučene timove za spašavanje ljudi uz pomoć pasa. Ni Hrvatska više ne zaostaje za svojim europskim i svjetskim kolegama jer je Hrvatska vatrogasna zajednica, kao krovna organizacija vatrogastva kod nas, prepoznala važnost ove specijalnosti i njene potrebe, a sve kako bi se sigurnost svih građana i posjetitelja povećala na najveću moguću mjeru. Prvi koraci u uvođenju pasa u vatrogasne redove napravljeni su u Opatiji. Zoran Laslavić, član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opatija i zaposlenik Javne vatrogasne postrojbe Opatija, sa svojim psom - belgijskom ovčarkom Rain, uz potpunu podršku svog tadašnjeg zapovjednika postrojbe, Mladena Šćulca, započeo je osnovnu obuku u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa „Zagreb“ (KOSSP) da bi je nastavio u Udruzi potražnih pasa Hrvatske (UPPH), u sklopu koje trenira još i danas. Rezultat toga je da je Rain postala prvi vatrogasni potražni pas u Hrvatskoj. Ubrzo nakon toga projektu se priključio i Ivan Šćulac (također pripadnik opatijskih vatrogasaca) sa svojim psom. To su bili prvi koraci uvođenja pasa u vatrogasne redove. Nakon DVD-a i JVP-a Opatija, i druge postrojbe su krenule s obukom svojih timova. 



Pokretačka snaga za širenje pasa u vatrogastvu je Vatrogasna zajednica Primorsko-goranske županije čiji je tadašnji zapovjednik, Slavko Gauš, prepoznao neophodnost formiranja K-9 timova u vatrogasnim redovima. Čelništvo VZPGŽ je dalo veliki „vjetar u leđa“ svojim vatrogascima na način da su im osigurali kupnju specijalne prikolice za prijevoz pasa, čija je vrijednost 50.000 kuna pa sada vatrogasci sudjeluju u raznim spasilačkim i sportskim manifestacijama širom Hrvatske i šire. Osim samog traženja nestalih osoba, vatrogasni spasilački psi moraju imati i nadprosječnu poslušnost i kontrolu. Treninge vatrogasci obavljaju pod iskusnim okom Ivane Popović, koja je i sama pripadnica vatrogasnog K-9 tima, i koja svoje višegodišnje kinološko znanje o radu sa psima prenosi dalje, kako bi se što bolje spremili za različite situacije.


Vatrogasci - temelj urbane zaštite
Vatrogasci su temeljna snaga urbane zaštite i spašavanja te se od njih očekuje da u datom trenutku izađu na intervenciju sa svim svojim raspoloživim sredstvima. To se naravno očekuje i od vatrogasaca - vodiča spasilačkih pasa i njihovih pasa (K-9 timova). Spašavanje iz ruševina ne mora uslijediti nakon razornog potresa. Ruševine mogu nastati uslijed nekvalitetne gradnje, odrona, eksplozija, terorističkog ili ratnog djelovanja i sl., a bez obzira na prirodu nastanka, prioritet je što brže lociranje zatrpanih osoba i njihovo izvlačenje. Vatrogasac član K-9 tima ne može biti svatko. Prvenstveno inicijativa mora doći od vatrogasca prema svojim nadređenima jer je pas obaveza i, možemo reći, da postaje dodatni član obitelji. Vatrogasac s njim ide na posao, provodi svoje slobodno vrijeme, ide na godišnji odmor, upravo zbog činjenice da nikad ne znamo kad će netko trebati pomoć. Osim osnovnih kinoloških znanja, vatrogasci moraju biti i specijalisti u spašavanju iz ruševina i spašavanju iz visina i dubina, jer se sve tehnike međusobno isprepliću. O poznavanju prve pomoći za čovjeka i psa nije potrebno previše govoriti. Pas je kao dio vatrogasnog tima, i u slučaju da se ozlijedi, potrebno mu je pružiti adekvatnu pomoć do zbrinjavanja u specijaliziranoj veterinarskoj ustanovi. Upravo zbog svih tih činjenica vodiči sa psima koji prvi idu na mjesto događaja prije svega moraju biti vatrogasci jer se s njima i njihovim potražnim psima u profesionalnim vatrogasnim redovima dobiva na kvaliteti i sigurnosti spašavanja iz ruševina. Razlozi tome su sljedeći:
• vodiči su vatrogasci koji su zaposleni i imaju obvezu redovitih treniranja i održavanja spreme svojih pasa
• poznaju strukturu zapovijedanja na vatrogasnim intervencijama
• poznaju pravila zaštite na radu tijekom intervencije
• rade s atestiranom opremom za spašavanje
• osigurani su od posljedica nastanka ozljeda na radu
• kad ne rade pretraživanje sa psima, dio su vatrogasnog tima za uklanjanje ruševina što zahtjeva osposobljenost za rad na siguran način s opremom za spašavanje (pile, vitla, brusilice, kranovi, hidraulička oprema, pneumatski jastuci…).

Obuka i licenciranje vatrogasnih timova
Obuka spasilačkog tima je zahtjevna i traje minimalno dvije godine. Vatrogasci koji se odluče za taj vid specijalizacije, svjesni su da se do rezultata može doći samo konstantnim radom na različitim lokacijama kako bi se što više scenarija prošlo i pripremilo sebe i psa za sve moguće situacije. Upravo zbog toga vatrogasci idu i na različita spasilačka natjecanja, tabore i vježbe u organizaciji različitih pravnih subjekata u Hrvatskoj i inozemstvu gdje se radi na nepoznatim terenima i s nepoznatim osobama.

Pas je punopravni član tima i sudionik intervencije, pa kao što njegov vodič mora imati odgovarajuću zaštitnu opremu, tako i on mora imati pseći alpinistički pojas, zaštitne cipele za zaštitu od stakla, a po potrebi i GPS ogrlicu. Upravo zbog preklapanja obuke, vatrogasci se mogu odlučiti i za traženje nestalih u prirodi te ići u potrage kao ispomoć HGSS-u ukoliko zatreba, a upravo je tu GPS od velike pomoći. Moramo naglasiti da vatrogasni psi isključivo rade potrage za živim osobama i preporuka je da se vatrogasni potražni pas ne uči za mrtve osobe ili kombinirano. To je neophodno upravo zbog toga što vatrogasci, ukoliko izađu na intervenciju pronalaska osoba ispod ruševina, pas označi mjesto gdje se osoba nalazi i njegov vodič voditelju govori gdje treba otkopavati. Nakon ponekad i višesatnog iskopavanja (zbog sigurnosnih razloga) utvrdi se da je pas označio mrtvu osobu te da je vrijeme za njeno iskopavanje izgubljeno za one koji su do toga trena bili živi. Kako se ne bi dogodilo da se dragocjeno vrijeme i snaga ljudstva koristi na, nažalost, preminule osobe, vatrogasni potražni pas mora bez ikakve sumnje i dvojbe pokazivati mjesto gdje se nalazi živa zatrpana osoba.

Kao što policija, vojska, gorska služba spašavanja imaju svoje licence, tako i vatrogasni K-9 timovi moraju proći određeno licenciranje. Licenca se sastoji od teorijskog dijela za vodiča te praktičnog dijela svladavanja prepreka, poslušnosti i traženja nestalih osoba. Ukoliko se zadovolje svi segmenti, tim dobiva licencu koja je obnovljiva i traje godinu dana. Moramo naglasiti da dobivanjem licence ne završava proces obuke i školovanja, već je potrebno konstantno provoditi treninge i vježbe kako bi vatrogasac - vodič i njegov pas, konstantno održavali i poboljšavali postignuti nivo obuke.