Početkom prosinca Metković zahvatila katastrofalna poplava

Stoljetna poplava slobodno je možemo tako nazvati zahvatila je područje doline Neretve, te najviše Grad Metković. Drama i kataklizmičko stanje koje je u Gradu Metkoviću, a poglavito na njegovoj denoj strani trajalo u dane 1,i 2, prosinca jako je teško, ako ne i nemoguće opisti nekome tko nije bio na licu mjesta i to isto doživio.
Naime sve je već počelo 19.11.2010 otkada se pumpe javne vatrogasne postrojbe Metković ne hlade, i dok se ovi redovi pišu na dan Sv.Nikole zaštitnika desne strane Metkovića, te iste pumpe i dalje neumorno bacaju vodu iz njihovih domova, okućnica,podruma i plastenika.

            Kako smo već spomenuli 19.11.2010 nakon i u tijeku velikih kiša nad Metkovićem počelo je ispumpavanje u ulicama Ćirila i Metoda, te Vrgoračka na desnoj strani rijeke Neretve. Kako se radilo o oborinskim vodama, nismo ni slutili što nam vrijeme donosi.
No kako se vrijeme nije smirivalo, a Neretva je rasla zaključio sam da je vrijeme da se preventivno pristupi punjenju određene količine vreća, kako nas situacija ne bi zatekla nespremne. Imajući određene količine vreća još preostalih od poplave u siječnju odmah smo prionuli poslu, te smo u dogovoru sa komunalnim poduzećem 24.11.2010 napunili po 500 vreća t.j. ukupno 1000 kom. 24.11-2010 Održan je i prvi gradski stožer zaštite i spašavanja.
Već 25.12.2010 dolazi do podjele prvih količina, i sve većeg zahtjeva građana za vrećama sa pjeskom koje se intenzivno pune, no ipak još samo u krugu Javne vatrogasne postrojbe.
Sagledavši situaciju dolazimo do zaključka da je najbolje izvršiti punjenje jednog većeg broja vreća kako bi se i krenulo u razvoženje istih po obiteljskim kućama i to po prioritetima. Dana 30.11.2010 uz suradnju i po nalogu Županijskog vatrogasnog zapovjednika Stjepana Simovića u Metković pristižu snage JVP Dubrovačko Primorje iz Slanoga, te DvD-a Janjina,Žuljani,Trpanj,Opuzen,Slivno i Kula Norinska. U tom danu napunjeno je cca 7000 vreća sa pijeskom.

01.12.2010 stanje u Gradu Metkoviću, a poglavito na njegovoj desnoj strani dramatično se pogoršava. Poplavljuju ulice Neretvanskih Gusara,Zagrebačka,Matije Gubca,Put Vida,te Norinska. Županijska cesta prema Vidu i Ljubuškom je zatvorena i već se na putu vodi nalazi nekoliko stotina kuća. Užurbano se uspostavljaju punktovi sa pijeskom i vrećama na najugroženijim područjima(uspostavljeno je ukupno 9 punktova) gdje su građani punili vreće, te ih vatrogasci, bageri i kamioni razvozili na najugroženija mjesta. Cijela koordinacija oko uspostavljanja punktova, te razvoza pijeska i vreća vršila se preko vatrogasnog zapovjednika grada koji je stožeru dojavljivao mjesta gdje je na trenutke nestajalo pjeska ili vreća za punjenje, ili gdje treba uspostaviti nove punktove.
Najkritičnije razdoblje bilo je s 1 na 2 prosinca kada je Neretva prešla razinu od 4.00 m,i došla na 415 cm, te izlila se iz korita i probila kroz kanalizacijski sustav ušla na ljevu stranu grada.Proglašava se izvanredno stanje. Tu noć angažirano je preko 160 vatrogasaca iz cjele županije koji su neumorno punili vreće i pravili zečiji nasip kako bi spriječili ulazak vode u sami centar.
No nažalost kako smo već rekli voda je izbijajući na šahtove potopila i veliki dio ljeve strane grada Metkovića. Izašavši na glavnu cestu Ivana Gundulića potopila je mnoge poslovne prostore i javne ustanove (banka,strački dom, Općinski sud, dom zdravlja samo su neke ustanove koje su bile ugrožene vodom).


Glavna cesta kroz grad zatvara se za promet, kao i granični prelaz Doljani. Potopljena je Športska ulica,ulica don Radovana Jerkovića,te sportske dvorane,dječiji vrtić, te kompletno naselje Mobine na ljevoj strani. Na desnoj strani ostalo je vrlo malo ulica na suhom i lakše bi bilo nabrojiti njih nego one pod vodom. U ulicama Neretvanskih Gusara i Put Vida voda se penje preko metar visine, dok u ostalima doseže visinu od 40-60 cm. Mnoge obiteljske kuće već su pod vodom i nisu se uspjele obraniti. Grad je praktički 70% pod vodom.
U te najkritičnije dane dežurni operativni u JVP Metković primio je 374 poziva za pomoć ugroženih građana koji su svi odrađeni. Pripadnici postrojbe na nogama su 48 sati i više bez spavanja i smjene, odrađuju se svakojake intervencije od spašavanja doprevoza ljekova i potrepština. Postrojba aktivira svoja tri gumena čamca kojima dolazi do najudaljenijih i najugroženijih obiteljskih kuća, provjeravajući ima li ugroženih ljhudskih života, te pružajući pomoć na svakom koraku. Pristiže pomoć vatrogasaca iz cjele županije koji u smjenama po 20-30 pomažu i „ daju ruke“ nama domaćima. Svi smo ko jedni : Konavle i Korčula, Mljet i Dubrovnik, Pelješac svi daju svoj obol.


Za to vrijeme u predjelu Mobine odvija se također drama, jer je kompletna voda iz predjela ulica športska, i centra grada krenula u taj niži predio gusto nastanjen, ali bez kvalitetno rješenje oborinske odvodnje. Za taj dio zadužen je DIP koji postavlja veći broj pumpi pokušavajući velike količine vode prebaciti odvodnim kanalom koji je djelom zatrpan, te se u pomoć zove bager koji vrši prokopavanja, no količine vode su prevelike i poplavljuje nekoliko kuća.
Jutro 02.12.2010 donosi stravičnu sliku kompletno potopljenog i blokiranog grada. Jedina neumorna snaga koja je ostala organizirana su vatrogasci koji konstantno rade bez odmora, te od prvog dana preuzimaju na sebe opskrbu najugroženijeg stanovništva sa osnovnim živežnim namirnicama putem svoja tri čamca. Kucajući od vrata do vrata postajemo svjedoci teških ljudskih sudbina, uplakanih žena i revoltiranih muškaraca, preuzimamo na sebe ulogu psihologa i pokušavamo ljepom riječju ponuditi utjehu pogođenom pučanstvu.
Tijekom 3. Prosinca intervenira se nebrojeno mnogo puta, ostajemo revoltirani činjenicom da nam državna uprava ne odobrava limeni čamac kako bi spasili određeni broj svinja i ovaca, jer ih u gumenjak ne možemo potovariti. Njihovo obrazloženje je bilo da isti nisu pogodni za to, a u ovoj stoljetnoj poplavi njihova dva čamca nisu se skvasila, ironično moram dodati da je najbliže što su došli vodi velika riva ispred hotela u Metkoviću.
Pripadnici GSS su na terenu rade i pomažu koliko mogu. Ne možemo se oteti dojmu da mnogi u ovoj nesreći drugih traže promociju za sebe i trče više za kamerama nego nude pravu i iskrenu pomoć, i to treba jasno i glasno reći, no vatrogasci zasigurno nisu među njima.
Redovno se održavaju sjednice stožera zaštite i spašavanja, i to zajednički gradski i županijski, no na terenu vatrogasci su ti koji odrađuju lavovski dio posla. U čamcima i ribarskim čizmama smo 24 sata dnevno djelimo hranu i piće, te gorivo za pumpe na mjestima gdje ljudi sami ispumpavaju sa svojim motorima svoje objekte.

4. Prosinca Neretva napokon počinje lagano opadati, da bi u dane 5 i 6 drastično pala i pokazala razmjere ove strašne poplave. Dok se ovi redovi pišu još su pod vodom mnoge ulice i kuće na desnoj strani grada Metkovića i vatrogasci neumorno rade na pranju ulica sa kojih se voda povukla, te na ispumpavanju podruma. Došli su nam čak kolege iz JVP-a Zagreb sa jednim vozilom i posadom kako bi pomogli u sanaciji i ispumpavanju.

Zaključak :
Iako poplava u Metkoviću još nije gotova, opet se pokazalo da su vatrogasci ako ne jedina onda udarna snaga koja u ovakvim situacijama izvanrednog stanja može kvalitetno pomoći pučanstvu. Također činjenica je da smo puno kvalitetnije reagirali zahvaljujući iskustvima iz mjeseca siječnja.
U svom radu na terenu razočarali smo se u pojedine službe za koje smo vjerovali da su bliže ljudima, nego kamerama, no ispostavilo se suprotno.
Mome Metkoviću želim mirnu Neretvu i mirnu noć uz nadu da se intervencije ovakvih razmjera više nikad ne ponove.

Zahvale :
JVP Metković se zahvaljuje svim pripadnicima Javnih vatrogasnih postrojbi i dobrovoljnih vatrogasnih društava koji su nam bili na pomoći i još uvijek to jesu, Državnoj intervencijskoj postrojbi Dubrovnik,Split i Šibenik.
Posebne zahvale idu našem županijskom zapovjedniku Stjepanu Simoviću i Vatrogasnoj zajednici županije Dubrovačko Neretvanske, te jednom od najmlađih DVD-a u županiji DvD-u Opuzen i njegovom zapovjedniku Mirku Franiću.
I posljednja i najveća zahvala ide svim mojim vatrogascima u JVP Metković koji su se žrtvovali do maksimuma kako bi svojim građanima bili na usluzi i pomogli u ovim teškim trenucima.

Tekst : zapovjednik JVP Metković Jure Pilj dipl.inž.zop-a